Ukoliko bi Skupština usvojila izmjene Zakona o predsjedniku države, koje će, prema najavi, inicirati DNP, to opet ne bi značilo da bi se smanjile nadležnosti prvog čovjeka Crne Gore. Nakon odluke Mila Đukanovića da ne potpiše set zakona koje je usvojio parlament i najave da će to isto uraditi kada se Skupština po drugi put o istim aktima izjasni, pokrenuta je priča o promjeni nadležnosti šefa države. No, ta vrsta nadležnosti potpada u kategoriju ustavnih načela što bi značilo da bi iziskivalo veću podršku u parlamentu od 41 poslanika, koji čine apsolutnu većinu, ali nedovoljnu za izmjene Ustava.

Ono što bi se moglo regulisati izmjenama zakona o predsjedniku, tiče se seta privilegija koje su toj instituciji dodate 2018. godine kada su promijenjene prethodno važeće zakonske odredbe. To opet ne bi značilo da se izmjenom zakona može stati na put očiglednoj opstrukciji nove parlamentrane većine u Skupštni koja dolazi sa pozicije predsjednika države.

Profesor doktor Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavog suda, u izjavi za „Dan” ističe da je nadležnost predsjednika Crne Gore propisana Ustavom, te da tu nikakav zakon nema šta da traži, jer se zna da se nižim aktom ne mogu niti proširiti niti smanjiti nadležnosti.

– N​ajracionalnije bilo da Skupština stavi van pravne snage cijeli zakon i to po hitnom postupku. Izmjenama i dopunama Zakona o izboru predsjednika Crne Gore koje su donijete prije par godina, u tom istom momentu ocijenio sam da je taj zakon totalno i apsolutno neustavan u odnosu na ustavne odredbe koje regulišu nadležnost predsjednika. To zato što je nadležnost predsjednika određena Ustavom i ustavno sudska praksa pokazuje, i to je i jedna opšteprihvaćena činjenica, da nikako nije dozvoljeno da se proširuje ili smanjuje nadležnost predsjednika Crne Gore u odnosu na to kako je to normirano Ustavom kao najvišim pravnim aktom – pojašnjava Mitrić.

On je podsjetio da je u javnosti već pravno „progonio” bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića zbog njegovog trećeg mandata koji je bio neustavan, a koji je Vujanović iako pravnik prihvatio. Mitrić navodi da je donošenje izmjena i dopuna zakona o predsjedniku kojima su šefu državu proširene nadležnosti i uvedene privilegije tada nazvao četvrtim uzastopnim mandatom Filipa Vujanovića.

– Sad priznajem da sam pogriješio, nije to bio ni četvrti nego doživotni mandat. Te njegove privilegije su ustvari taj njegov četvrti mandat koji je potpuno neustavan, a i treći je mandat bio neustavan. Znači, imao je dva mandata regularna i dva neustavna. Poznato mi je i da je još u julu 2018. godine od strane nekih subjekata Ustavnom sudu bio podnijet predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pojedinih odredbi Zakona o predsjedniku i prava predsjednika po prestanku funkcije, ali nikad nijesam kasnije naišao na to kakva je sudbina tog predloga bila, je li povučen, prihvaćen ili odbijen.... Zato smatram da je najracionalnije da Skupština stavi van pravne snage cijeli zakon i to po hitnom postupku, jer nije u skladu sa Ustavom – ističe Mitrić.

Navodi i da ako se uzme u obzir totalna neažurnost Ustavnog suda u rješavanju važnih pravnih pitanja, koje su same po sebi očigledne, da razumije zašto se to i do sada nije već riješilo.

Poslanik DNP-a Dragan Bojović je nedavno, najavljujući izmjene i dopune Zakona o predsjedniku Crne Gore, kazao da se to mora učiniti kako bi ta državna funkcija bila upodobljena nadležnostima koje su propisane Ustavom.

– Đukanović je, sudeći po njegovim najnovijim izjavama i postupcima, ne samo umislio da je iznad Ustava i države, već i da ima moć da, u skladu sa svojom uzurpatorskom političkom sviješću, nameće odluke i upravlja novom Skupštinom i Vladom. Sva nepotrebna tijela, komisije, savjete i radne grupe, čije je formiranje dopušteno postojećim Zakonom o predsjedniku, treba ukinuti, a stručnu službu predsjednika redukovati na optimalnu mjeru. Isto važi i za glomaznu službu obezbjeđenja, koja mora biti uobličena prema realnim potrebama. Pri čemu se može dopustiti da, u skladu sa drugim važećim propisima, Đukanović dodatno angažuje privatno obezbjeđenje, ali to dodatno obezbjeđenje, ukoliko za njim osjeća potrebu, treba da plaća iz sopstvenog džepa, a ne iz džepa građana Crne Gore– naveo je Bojović.

On je tada ocijenio i da su godišnja sredstva za rad predsjednika države, koja se obezbjeđuju iz budžeta, nedopustivo visoka, imajući u vidu stepen zaduženosti zemlje, pa se moraju svesti na realnu mjeru, odnosno da ako bude želio tolike privilegije da će to morati plaćati iz svog, a ne džepa građana.

Po tim izmjenama bivšem predsjedniku Crne Gore pripadaju kancelarija, savjetnici, službenici, automobil i vozač, onda stalno i lično obezbjeđenje, a predsjednik može da formira i stručnu službu na čelu sa generalnim sekretarom. Sve to bivši predsjednik Filip Vujanović koristi.

Mjesec dana nakon što je 26. juna 2018. godine Skupština na predlog Vlade tada usvojila Zakon o predsjedniku, Ustavnom sudu je Partija penzionera, invalida i restitucije (PIR), uz podršku više udruženja, predala inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pojedinih odredbi zakona o predsjedniku Crne Gore i prava predsjednika po prestanku funkcije. U toj inicijativi, koja nije dobila zeleno svjetlo, naveli su da je poglavlje tri spornog zakona, koji se tiče „prava predsjednika po prestanku funkcije” od člana 13 do člana 25 u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore, sistemskim Zakonom o penzijsko-invalidskom osiguranju, Zakonom o radu i pravnim sistemom Crne Gore.

S.R.

---

DPS neće podržati izmjene zakona
Što se tiče najava da će nova parlamentarna većina krenuti u izmjenu i zakona o predsjedniku, DPS takve izmjene neće podržati, kazala je poslanica te partije Jovanka Laličić. Ona pojašnjava da cilj tih izmjena nije unapređenje postojećih rješenja važećeg zakona, koje dosad niko nije doveo u pitanje, nego naprotiv, jasna namjera urušavanja pozicije, umanjenje uloge i značaja funkcija predsjednika države.

– Zakonom o predsjedniku Crne Gore koji je donesen 2018. godine bliže su regulisana prava i obaveze predsjednika za vrijeme trajanja funkcije, prava na zaradu, obezbjeđenje uslova za rad, korišćenje objekata i druga pitanja, kao i prava i obaveze predsjednika države nakon prestanka funkcije (pravo na zvanje počasni predsjednik, pravo na naknadu zarade). Sva ova pitanja su naravno predmet zakona i dakle to nije nešto što je kuriozitet Crne Gore već slična rješenja imaju i druge države. Dakle, novi Zakon o predsjedniku Crne Gore je od 2018. godine u pravnom sistemu Crne Gore i dosad niko nije pokretao inicijativu za ocjenu njegove ustavnosti što samo po sebi dovoljno govori da je zakon u potpunosti u skladu sa Ustavom Crne Gore. Treba imati u vidu i da su članovima 95 do 99 Ustava Crne Gore utvrđene nadležnosti predsjednika države, način izbora, trajanje i prestanak mandata – kazala je Laličić. Blažić: Urediti nadležnosti
Dekan Fakulteta za državne i međunarodne studije Đorđije Blažić kazao je da se svakako trebaju inicirati izmjene i dopune Zakona o predsjedniku i kodifikovati u njemu i odredbe o izboru predsjednika Crne Gore, razraditi sva ustavna ovlašćenja predsjednika, ali i zakonska...
– U tom smislu, moj predlog je kodifikacija materijalnih zakona. Time bi detaljnije uredili i razradili pojedina ustavna, ali i zakonska ovlašćenja predsjednika iz njegove nadležnosti – kazao je Blažić.